It's time for a cup of tea.

neke biljeske studenta


06.06.2016.

Pratite me na novom blogu- Jour Magnolia

Pratite me na mom novom blogu  Jour Magnolia

Ukoliko i vi imate blog na blogger.com javite mi se i ja cu vas zapratiti. Ljubi vas Emina :)

22.05.2016.

Jutro, kafa i terasa

Kako su i najavili, danas je bilo prelijepo vrijeme, napokon. Plan sam napravila da ustanem ranije, napravim neki healthy dorucak nabrzinu i idem u grad. Nedeljom ujutro nema nikoga pa ja obicno tada iskoristim da na miru prosetam ovim divnim gradom koji je toliko lijep da se mora dozivjeti u miru, bez sve one guzve i neukusno obucenih, glasnih i umisljenih ljudi. Sunce je bilo zaista jako, moglo se i izgoriti ako se pila kafa u basti. Ja sam ipak izabrala da malo posmatram grad da kojeg sparata vise, pa sam jutro zapocela na jednoj terasi u gradu i citala neke hrvatske novine. Onda sam se odvazila i sisla u onu guzvu, mijesajuci se sa turistima. Draze mi je vidjeti turiste nego ove nase nabildane lafcine i trebice sa roze kacketima. Divno je sto je grad vec prepun turista, kulturni su, smireni, raspolozeni razgledaju grad. Nakon probijanja kroz guzvu odlucila sam otici u jedan zavuceni kafic i u hladu sjediti i piti kafu. I tu sam se bas odmorila. Medjutim ovo vrijeme mi je bas onako udarilo u glavu, nakon par sati u kuci i prisjecanja o muzickoj skoli odlucih da ipak moram napolje opet. Predvecernja setnja, pa ima li sta ljepse za onako odmoriti se..

26.02.2014.

Pustili smo se, ne dugujemo vise nista, duse su slobodne i sretne.

Davno je to bilo, za mene. Kao da smo u nekom proslom zivotu bili zajedno i to se jedva sjecam bilo cega osim par dobrih i par losih stvari koje cu pamtiti do kraja svoga zivota. Dobre cu pamtiti da me podsjecaju koliko me nekad neko volio,kolika je zapravo velicina osjecanja i koliko je zivot lijep. A open lose, da me opominju i daju mi zivotnu lekciju. Nismo vise skupa pola godine i kusur. Hvala Bogu. Sinoc sam te pustila. Povezala sam se sa tobom, sve ti nedoreceno kao covjek rekla, mislima. Mislima te dotakla, pobudila na paznju da me saslusas i rekla ti. Rekla ti Da hvala Bogu sto si bio tu da mi uljepsas dio zivota i da me naucis par vrlo vaznih stvari u zivotu kad budem birala buduceg nekog koga cu voljeti. Oprostiti ti necu, nikada jer to nije pitanje vise nas ni sta smo bili nego je pitanje koliko smo ljudi bili. Bila sam na dnu, samome dnu i ti si me dalje potapao, nemam zaista razloga da ti oprostim. Zelim da kad bude vrijeme da dodjes pred Boga, da dodjes onakav kakav si stvarno bio i ne zelim da ti oprostim jer, onda neces nikada shvatiti velicinu i vaznost jedne osobe dok ne osjetis jacinu kazne za ono sto si toj osobi ucinio. Ti si bio jedan od onih sto nisi cinio velike, vidljive stvari ali one male, naizgled beznacajne stvari,one sto su u stanju srusiti bilo sta eh te, ali pazi, ima trik a to je da ni sam ne vidis da nesto unistavas dok odjednom ne padne pred tobom a i tad, pitanje je.. Jer mislis u sebi da to nije do tebe sigurno..No dobro, slusaj me dalje, pustila sam te. Ne volim te od dana kad sam rekla da je kraj. Nikada mi nisi nedostajao, kunem ti se. Zahvalila sam Bogu i sad zahvaljujem sto nisi vise dio mog zivota. Ali pitas li se kako sam te tek sinoc pustila.Eh pa, sinoc sam shvatila da sam se napokon pocela sjecati nasih dobrih, lijepih pa i najljepsih dogadjaja i dozivljaja koje smo prozivljeli zajedno. Do prije mjesec dana ja od one nase 2 i po godine, nicega se dobrog nisam mogla sjetiti. Na sve mi je pala mrska, ljigava maska tvoje hladnoce i lazi da svo misljenje o tebi, o nama bilo je ruzno, odvratno, lose. Pa sta mislis, jesmo li mi i nase 2 i po godine zaista bili takvi. Ma nismo. Mi smo bili najsrecniji par u nasem gradu. Sada se sjecam. Odlucila sam da se mislima povezem sa tobom i da ti ispricam nesto ovako, samo ljepse i malo duze. Doslo mi je sucajno na ideju a poslije sam se sjetila da sam nesto slicno citala i u knjizi Jedi, moli, voli koju sam citala kada smo zajedno na moru bili. Zelim da ti kazem da mi je drago sto si bio u mom zivotu i da ti kazem da smo imali predivnih trenutka kao niko do sada, cista sreca i cista ljubav. Poslije, ma znas sve.. Eto, moralo je proc vremena da se sjetim svega,jer sam bila izgubila pamcenje ne znam kako. Moralo je proci vremena da sve rane zarastu i da najnormalnije mogu reci da nam je bilo fino sve u svemu. Nepravdu koju si ucinio na mene, to ti necu oprostiti nikada,nemoj se ljutiti, to je sad stvar izmedju tebe i Boga. Ali zelim ti sve najljepse na svijetu, zelim ti da budes sretan i cuvaj se. A sada odleti, jer smo se pustili. Sinoc smo se pustili napokon i sad mozemo u miru biti.Molim te, pamti onu noc kada si drhvatim glasom u noci, na spomenku dok smo sjedili, rukama svojim pritisnuo moje lice, gledajuci me suznim ocima, rekao da me toliko volis i da ces me volejti i kad budemo ostarili, kada se nasa licu izboraju i kada izgubimo ovu sad ljepotu i da jedva cekas da svoj zivot provedes samnom. I molim te jos jednu stvar, zauvijek pamti moje oci, one su odraz moje duse koja sada putuje slobodna i sretna. Nadam se da te vise nikada necu sresti jer nema potrebe, pa pustili smo se i odletjeli, daleko..Cuvaj mi se E. :) I ona nasa, neka sada radosno svira :) Oliver Dragojevic "Cesarica"

29.08.2013.

Dragi moj plavi

Nisam planirala ovo pisati, vec odavno ne pisem i ne doticem se ovih stvari ali veceras je nesto prosviralo meni kroz glavu.Tvoja iskrena izjava. Necu duziti, mozda sebi jos vise otezam ali tako je. I meni je svasta prolazilo kroz glavu, da smo osudjeni na propadanje mnogo puta, da nisi pravi za mene i sl. ali bila sam nesretna tada. Bili smo nesretni dragi moj. Bilo je razloga. Ovo veceras je bilo bas iz vedra neba(iako nije bas bilo najvedrije veceras :D), jer bilo nam je super, izuzev nekog mog ponosa i zelje da sacuvam makar jos djelic starog tebe, kad sam ti bila bitna. Kada nisi zelio da mi zakasnis. Nije meni bilo mrsko cekati, nego ta poneka ideja da ti nisam vise toliko posebna, pa si poceo i kasniti, mi je lagano navirala. Zato sam te ruzila, ali bila sam upravu za ovo -posebna. Ne znam kako, ali izgleda da nisam vise. Uprskos zajednickim iftarima, iftarima kod mene, zajednickom moru, dugim setnjama, najboljem prijateljstvu, zajednickim prijateljima, ma svemu sto je perfektno kod nas, za mene. Za tebe ipak izgleda nije. Ne znam, primjetila sam to da kad se ja oslobodim, dusa razigra, glasom ti dam do znanja da uzivam biti u tvom naruciju, ti se meni nasmijes i kazes ono sto se mora da kaze da situaciju ne bi ucinio cudnom. Mislila sam da je to do tvog nedostatka izrazavanja medjutim tebi je falilo osjecanja. Ne znam kako neko ne moze uzivati u zagrljaju i osloncu svome kroz zivot. Da li si ikad osjecao dobrotu, finocu, uzivanje kad ti se uvucem u zagrljaj, kad ti se naslonem sva sigurna na rame, na svoje mjesto. Da li se zazelio da tako bude svaku noc prije sna? Izgleda da ipak za tebe tu i nema hemije koju ja osjecam kad sam tu. Ali evo, mjeseci su pred nama, pola godine obecane bez svadja pa vidjet cemo sta nam Bog da. Znam da ne volis ovo citati, da je predugo i dosadno ali iskoristi priliku i zaviri mi u glavu u moje misli :) ..Ako sam i u sta bila sigurna, bila sam u to da me volis, mnogo volis. Ono u sta nisam bila sigurna jeste da si me smatrao posebnom, jedinom, nezamjenljivom. Mislim da si to prestao i sumnjam vec godinu dana da je tako, od kako sam otisla u Sarajevo -da ti ja nisam vise nista posebno. Iz toga je sve krenulo, manjak osjecanja, paznje, zelje sto je mene cinilo nesrecnijom, grubljom, dramaticnijom ali sam se trudila da svaku stvar koja ti zasmeta, ispravim. Ja stvarno jesam ok cura, nekom mozda i posebna ali sada, na moju ljubav racunaj 100% Ja sam srecna i zadovoljna svime i zeljna sam te, smijem to priznati. Vise i ne boli ono sto si mi rekao jer smo imali prelijepu noc i to sam zanemarila jer se ne zamaram vise kao prije. Ne patim i dramim. Pustim koju suzu tek da znam da jos osjecam. Promijenila sam se. Uzivam u zivotu i ne gledam problem gdje ga nema, ali mi je zao sto si ono rekao. Uzasno zao jer, meni je temam sve kako treba u nasim zivotima :) Ali nek si iskren bio.. Govorila sam i ja ruzne rijeci i o tebi i o nama, kako ne vjerujem vise u nas ali, jesu li te ikad te rijeci zaboljele, iznenadile ili si samo povecao svoju udaljenost i iskulirao ih??? Pa sad kada je sve doslo na svoje, barem meni, kada nam je fino i kad je sve zadovoljeno(sve sto cini zivot), sad je nabolji period da otkrijemo je li TO -TO. Samo savjet jedan za tebe, nemoj da se zamaramo sa ovim sada, da gledamo svaki detalj stima li, kako ide i sl. jer unistit cemo sve. Samo pusti da zivot tece i voli, osjecaj. Svi smo ljudi i svi volimo i zelimo biti voljeni. Zelim da budemo kao Marsal i Lili iz HIMYM. Desit ce se ono sto je predvidjeno da se desi. Uzivajmo u svemu, u nama. I citavu proslo godinu smo imali prelijepih trenutaka, pogotovo kad se ne vidimo 5 dana, pa nam bude odlicno. Ljubavi, ja kad sam sa tobom nemam straha reci da uzivam u tvom naruciju, da sam sigurna, da jedva cekam zaspati pored tebe, jedva cekam more da bas to mogu, zaspati pored tebe. A znas, ti nisi ove izjave nikad meni prvi rekao. Uvijek si samo dodavao "i ja isto" i znas sta, mislim da je ipak pola od tog "i ja isto" bilo lazno ili nedovoljno jako osjecanje.. Bas bezveze osjecaj za shvatiti ovo sve ali pred nama je sve i ne smijemo se zamarati nego zivjeti. Molim te, opusti se, opusti se i uzivaj samnom. Vazno je da popustamo jedno drugom da bi IZBJEGLI SVADJE. Trbas da se smiris kao sto sam se ja smirila i lagano dosla na izlozbu i ucinila noc prelijepom umjesto da sam napravila obome problem. U tome je trik zivota. Jer, jesi se ikad zamislio, sta ako me vise nikada ne bude pored tebe? Ja samo volim istinu i ici cu uvijek za istinom.Ako se ispostavi tacno, da si me prestao voljeti, zeljeti, postovati ja cu lagano otici jer ne mogu da samo ja volim ovu vezu, a volim je. Meni je haman pa savrsena. Uzivam u njoj i u tebi. Ali potreban mi je neko ko ce me zeljeti i misliti da sam jedina i posebna za njega.Ja sam se smirila hvala Bogu i popravila sve sto se popravit trebalo i moglo i samim tim pocela se postovati vise, cuvam svoje zdravlje, ne sikiram se puno, druzim se sa svojim prijateljima.. Na meni je samo da se cuvam svadja i da uzivam.Jedino sta me vako zamisli na trenutak je, da li previse popustam radi tebe. Cuvam se da ne izgubim sebe u svom tom popravljanju ali opet ne brinem se jer, sve dok se osjecam fino znam da radim ispravnu stvar. Mislim da tebe nesto stisce i ne da ti da otvoris dusu i da iskreno uzivas samnom i da me zelis pored sebe cesto. Nadam se ljubavi da ce se to desiti, jer niko nije rekao da mi treba da budemo k'o an pocetku veze to jos niko nije uspio, nego da uzivamo u sadasnjosti i da se cuvamo. Laku noc plavkasti moj :* PS. Uvijek sam ovako pisala i iznosila osjecanja, mnogo prije tebe. Tako da nije da sam se raznjezila sa tobom, uvijek bih rado zavirila u sebe i istrazivala samu sebe jer, tako bih jedino donosila prave odluke u zivotu. :*

23.07.2013.

Pismo!

Pisem ti pismo. Ovdje je sve uredu, osim moje prenakacenosti na net i konstantnog osjecaja ljenosti. Vrijeme je odlicno, suncano a ne pretoplo. Standarno ramazanski, samo steta sto bas i nisam u stanju da ga osjetim, ali dajem sve od sebe. Danas sam se posla vozatI i vec u mojoj divnoj ulici presretose me "mati" i "sin". Ja se obradovah, onako kako se inace i obradujem uz ono moje smijesno tepanje, koje ocito njima prija. Ja se temam uzivila u boravku napolju, hladovini ulice, suncanom danu i pozitivnim mislima. Kad znas sto? Ma mozes i pretpostaviti.. Dobih ja pratnju ko s' poslom. Uhvatih se za glavu, pa ja se hocu vozati, necel' to zamnom tracati sve vrijeme? Pa sta je sa mojim samostalnim uzivanjem i meditacijom, ovako samo cu se prekidati sa "ne, nee" "dodji vamo" auta, rupe bla bla.. Hajde eto Bog mi tako dao, idemo lagano.. Ja sporo vozim da ne bih bila uzrok dehidracije i srcanog doticne happy familije. Helem nejse, tu su i auta brze voznje, jedva i ja stanem na cestu pa gledaj hocel ih sta pokupiti ali hajde to je samo dok ne dodjem do svoje lokacije. Ma znas i sama gdje se vozam. Ajde reko, poklon od Boga njih dovje, mozda ne mogu meditirati ali mogu uzivati. Tako vozam se ja, svratih i da im kupim neke klope a i onim ostalim beskucnicima uz prugu. Pa dodjem na svoju lokaciju, fino fino uzivam, ali eto opet ispred i iza mene njihovo tapkanje, nema veze i dalje uzivam.Dadnem im klopu, u tom naletim do "beskucnika" zovnem ih, jer mi je bilo vrlo tesko doci do njih, osim puzuci. Sad ih ej troje tamo, imam klope i za njih. Dodje jedan, ostali ko ne znaju bil jer tu su mati i sin. Pa sam se tu pravo zadrzala dok sam skontala nacin kako da svi dobiju podjednako klope. Nahranih ja sve kako treba, gledaju oni radnici ali hajde nema mi se sta zamjeriti. Budalo ko budala. Nego pricam ti ovo da podijelim da su se mati i sin dobro dobrooo isplivali i izbuckali u onom crnom potoku.Ma znas gdje je crni potok kod moje lokacije. Nisam mogla vjerovati sta sam vidjela, sa uzivanjem su se bacali, igrali i pljustali a smrad se sirio i sirio. Nisi ih mogao ni prepoznati jer su potpuno bili crni omG. Zavrse sa tim vodenim avanturama a ja u sebi, pridji mi glavu cu ti odvrnuti, srecom nisu. Hodaju a iza njih crni trag vaj vaj..Na kraju sam ih, srecom, negdje izgubila pa sam imala priliku sama napraviti koji djir. Bilo je vec upeklo, pa sam malo boravila u hladovini kod beskucnika i usput im donijela vode i kuci. Eto samo da znas da sam opet ih srela u svojoj ulici,mati i sina, suhi ali smrde Boze sacuvaj, cak i onaj mali bjezi od matere aman aman. Mozes misliti gdje su se kupali :S valjda ce biti uredu :D Znam, ko tebe je sve odlicno, ne moras mi ni pricati!!! Popratim slike sa fb, ludnica zestoka na moru, zavidim ti, eto da znas. Pamet u glavu i volim te :*

27.11.2012.

jesam

Kad ti kaze "Bravo curo" najstrozija profa UNSA i kad shvatis da te nema nigdje. Kad neko kaze bjeg, meni u glavi Capljina, zadnja vozna stanica BIH :) ne jos uvijek..

23.11.2012.

gluposti

Kad se zbunis pa ne znas da li bi sjedio i ucio ili bi spavao ili bi izasao. U minuti sve mi prolazi pa se vec slijedece kajem i povlacim rijec. Momak nista, spavanje nista, ucenje nekad poslije sada samo JA i odmor na netu. Budalestine kada ostanes sam u kuci

19.11.2012.

Izbjegavam, kruzim, skrecem, o Boze

Dva boda, pa dva boda, ne mogu da se ne iznerviram.

18.11.2012.

Say hello

Sutra, lagano svojoj drugoj kuci, malo hladnijoj i malo ozbiljnijoj. Vrijeme je da kazem -zdravo, do vidjenja- onoj svojoj cesti, livadi, parcetu zemlje koje ce me cekati kada budem, nadam se i malo bezbriznija. A sada odoh voljeti i ljubiti nauku.


Stariji postovi

It's time for a cup of tea.
<< 06/2016 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930